IN MEMORIAM

SRĐAN KOSIĆ

1994 – 2012

Poljoprivredna škola Banja Luka će se na dostojanstven način oprostiti od učenika Srđana Kosića održavanjem komemorativne sjednice koja će se održati

u četvrtak 24. maja 2012. godine sa početkom u 10:00 sati u učionici broj 5,

u Poljoprivrednoj školi gdje će se odati počast i upisati u knjigu žalosti.

 

Školski drugovi dirljivo se oprostili od stradalog padobranca Srđana Kosića

Učenici IV2 Poljoprivredne škole simbolično su se, snimkom na Youtube-u oprostili od školskog druga Srđana Kosića, koji je u nedjelju sa još četiri mladića poginuo u avionskoj nesreći u Zalužanima, nedaleko od Banjaluke.
„Veoma nam je teško prihvatiti činjenicu da si nas tako mlad zauvijek napustio. Teško nam pada, u ovom času reći ljudski zbogom čovjeku za kojega nas vežu mnoge lijepe uspomene.
Naše druženje je počelo u školskim klupama, bili smo mladi, nezreli, imali smo iste ciljeve, iste snove. Proveli smo zajedno četiri nezaboravne godine. Bilo je dobro dok je trajalo, ali u najgorem trenutku kad smo se najmanje nadali, ti si nas napustio. Niko to nije želio, ni Ti, ni mi, samo Dragi Bog. Zašto bas ti, niko ne zna i nikad nećemo saznati!
Nadali smo se zajedničkom maturskom ispitu, maturi, oproštajnim večerima, svim radostima koje je nosila ova završna godina.Tvojim odlaskom, gubimo čovjeka koji nas je uvijek susretao s ljubavlju, živjeli smo sa divnim čovjekom i prijateljem. TVOJ IV-2“, navodi se u dirljivom In memoriamu uz video na kome se nalaze brojne fotografije iz života stradalog mladića.

https://www.youtube.com/watch?v=gCgSS1fRlAY

 

 

Poštovani učenici i kolege,

 

Vijest o tragičnoj smrti mladih sportista primila sam sa tugom i zebnjom da li se među njima nalazi i  Srđan, naš učenik. Tri podatka koja su stizala iz medija su se podudarala: ime i prezime – Srđan Kosić, osamnaest godina. Ne prihvatajući da se to njemu dogodilo, tražila smo neke druge pokazatelje, šta bi trebalo da osoba posjeduje da se odluči za  padobranstvo. Nekako po njegovoj konstituciji sam procijenila da bi  bio idealne fizičke  građe da se bavi ovim sportom, odagnajući tu misao kao zlu slutnju.Čekala sma da nam jave iz škole. Dan poslije je potvrđeno, naš Srđan je bio te kobne sudbine.

 

Njegov lik mi potiskuje sva druga lica maturanata ove generacije veterinarskih tehničara kojima sam predavala sve vrijeme. Sjećam ga se kao učenika  od prije četiri godine, nenametljivog, čiji se glas čuo između ostalih kada bi trebalo da iskaže neki svoj stav, iznese neku svoju misao. Odavalo je to njegov pristup učenju da se maksimalno uključi kada je važno, primijeni iskustvo i poveže činjenice. Kao iz sjenke bljesnuo bi među učenicima, ne mnogo ambiciozan i opet se predavao onoj ležernosti koja je više ličila na vragolanstvo s mjerom, koje posjeduju samo rijetki. Primjetan je bio taj njegov osjećaj za mjeru koji se zasnivao na lijepom vaspitanju. A kada bi nekad prelazilo prag neočekivanog, razoružavao bi svojim osmijehom, obećavajući da se to više neće ponoviti.

 

Da se priprema za bavljenje padobranstvom, znali su sigurno samo njegovi najbliži i prijatelji. Najčešće za ONE koji se istinski bave sportom, jer ih na to pokrenulo njihovo srce, doznajemo kasnije. Biti drugačiji, istaknuti se, pokazati  da se može nešto više i vrednije doživjeti na ovom svijetu, i to samo u mladosti kad je za to najpodesnije vrijeme, želio nam je pokazati i Srđan. To smo tek sada shvatili. Da nastavi dalje onemogoćila ga je posljedica pogreške koja je nastala pod uticajem opšte površnosti u vremenu u kojem živimo.

 

Okamenjeni i sa suzama u očima ne predajemo se samo tuzi, divimo se njegovoj hrabrosti i letu koji ga je odveo od nas u nebo i vječnost.

 

 

 

Radmila Janković,prof.

 

 

 

 

PODIJELI