{rstr_skip}In memoriam{/rstr_skip}
Dušanka Pletikosa, prof matematike i fizike (1947 – 2021)
O trenucima “odlaska” i ispraćaja drage osobe unaprijed se ne razmišlja. Oni uvijek dođu nenajavljeno, ostavljajući nas bez riječi.
Svaki čovjek ispisuje svoje stranice života, a Duškine počinju u njenoj Lici gdje je rođena, odrasla i školovala se. Gospić, grad koji je često pominjala, mjesto znamenitog Tesle, možda je usmjerio njen duh ka matematici i fizici koje je studirala. Gotovo cijeli radni vijek provela je u našoj Poljoprivrednoj školi kao predavač tih predmeta. Za učenike, kojima je predavala, bila je profesor matematike s ljudskim likom.
Autoritet u nastavi stekla je prije svega znanjem, ali biti prepoznatljiv, voljen, postigla je na svoj način, svojom prirodom i metodičnošću. Precizna u izrazu i na predavanjima, plijenila je svojim sažetim i brzim komentarom i često na duhovit način, složene jednačine i zadatke pretvarala u igru brojevima. I nemotivisanom učeniku sve bi postalo jasnije, bio bi ohrabren da i samostalno radi, nauči propušteno i dalje napreduje. Danas slušamo komentare da se u školi samo učenik obrazuje, a ne vaspitava. Duška je svakog trenutka kad je bilo potrebno vaspitavala, kratkim objašnjenjem ukazala bi šta nije bilo dobro, rješavajući nastali problem i ne ulazeći u konflikt s počiniocem. Svojom mudrošću prevazišla bi smišljene nestašluke da se čas prekine i učenici “odmore” od matematike.
Pravednošću, dobrotom, etičnošću, solidarnošću nalazila je put ne samo prema učenicima nego i nama, kolegama i svim zaposlenim. Za nas je postala metafora dostojanstva i uspjeha, koji je stigao kao logičan ishod doslednog nastavničkog rada. Učenicima i onima koji su je poznavali, činilo se da je živjela životom obojenim onim vrijednostima koje se podrazumijevaju, a koje su danas gotovo zaboravljene.
U toku teške bolesti ostala je dostojanstvena i hrabra. Njena porodica i prijatelji učinili su sve za Dušku, u tim teškim trenucima, jednakom ljubavlju i brižnošću kojom je i ona njih tokom života obasipala.
Zahvaljujemo se za sve zajedničke trenutke: prije nastave, na velikom odmoru uz kafu i topao razgovor, naša putovanja i naše prijateljstvo koje nikada nećemo zaboraviti.
Za nas sve bila je Duška, nježna kao duša i naša Ličanka.
Svojim radom činila je čast našoj Školi i ona će s ponosom čuvati sjećanje na nju, profesoricu Dušanku Pletikosu.
