Da, dođoše i ti dani, dani koje smo godinama željno iščekivali, maturski dani…
Nisu baš kako smo ih zamišljali: veseli, razdragani, puni šale, bezbrižni u školskim klupama, čekajući posljednje zvono, ali ipak dočekasmo ih, i kakvi god da su, naši su!
Prije samo četiri godine, grupa od trideset neznanaca, tek izašla iz ‘osnovnih klupa’, sastala se u jednom srednjoškolskom dvorištu, čekajući nove stranice, nove knjige ‘Život’. Dio knjige koji će se ispisati problemima, srećnim i tužnim trenucima, prvim ljubavima, nezaboravnim proslavama punoljetstva, izletima, putovanjima…počeo je da se piše tog 1.9.2016. godine.
Bili smo svi mladi, zbunjeni i preplašeni, ali moja generacija je sjela u svoje školske klupe, a klupe su počele da pišu nove radosti, prve ljubavi, priče sa izleta, pa onda i ona najvažnija, duuuuugo prepričavana maturska ekskurzija. Iznova i iznova smo je živjeli, pričali…
A sad, za koji dan, te četiri godine ostaju samo uspomena, ispisana priča u knjizi života, roman iz školske klupe.
Uskraćeni smo da živimo svoje maturske dane, ne možemo da se vidimo, grlimo, opraštamo, zadajemo ‘glavobolju’ našem dragom razredniku, to prepuštamo sljedećim generacijama sa željom da ih sve nezgode svijeta mimoiđu.
Dragi moji prijatelji, profesori, dragi direktore Poljoprivredne škole, teško, ali iskreno pišem ovu odjavu i želim vam svima srećno i uspješno dalje školovanje i dalji rad!
Osnovcima i srednjoškolcima, poručila bih da uživaju u školskim danima i ne zamjerajte ništa vašim učiteljima, nastavnicima, profesorima, jer oni samo žele da naprave ljude od vas i nauče da u životu ne može sve lako da se riješi, ali ipak može, a to je i suština zar ne?!
‘Najljepše je đačko doba’!!!
Aleksandra Todić, IV-2
Banja Luka, 6.5.2020. godine
