Dragi moji maturanti, moji ponosi,
Ovim pismom sam htio da se oprostim od vas baš danas, nekoliko sati uoči mature. „Al nek se sunce malo skrije, nestane sve te čarolije“, napisao je Dobrica Cesarić.
Prije nego ste krenuli u drugi razred poželio sam da mi bude dodijeljen tad budući II2, ali nisam se nadao. Izgleda da su se energije privukle. Ostalo je istorija našeg drugarstva.
Bili ste poseban razred. Dio ste najbrojnije generacije, najbrojnije odjeljenje. Napuštate nas sad, stojeći na velikoj raskrsnici i žurite dalje, a mi ostajemo, bogatiji za još jedno iskustvo zahvaljujući vama, da dočekamo novu generaciju.
Imali smo svoje priče, zbijali svoje šale, pozdravljali se na svoj način. Oslovljavali smo se imenima. U zbornici niste bili razred i odjeljenje, IV2, bili ste „Feđin razred“. Znali ste da volite, da podijelite radost, uljepšate dan i vratite osmijeh na lice, ali bili ste i kritični. Uvijek ste htjeli školu, nastavu i profesore da prilagodite sebi i u tom ste ustrajavali. Svoje mišljenje ste otvoreno iznosili. Ostanite takvi. Budite svoji.
Mi profesori učimo da je motivacija bitna, da stalno moramo da motivišemo učenike. Ali znajte da i nama treba motivacija. Vi ste to bili. Vi jeste bili moja motivacija, razlog što se radujem svom pozivu. Hvala vam na tom. Hvala vam i za sve one dane, koje ste mi uljepšali a da to niste ni znali. Hvala vam i za vaše nestašluke zbog kojih bar na kratko zaboravih svoje probleme. Naša druženja ću pamtiti, a vaše tajne čuvati. Biću zadovoljan ako me zapamtite po dobrom, ako sam vas uspio nečemu naučiti, ako sam vam za nešto bio nadahnuće.
Dugo bih mogao još da nabrajam zašto ste posebni, zašto ste onaj razred koji se pamti. Vedrili ste i oblačili. Čak ste i ekskurziju imali neobičnu, kišovitu i hladnu, ali vi ste i loše vrijeme pobijedili. Pobijedićete i ovaj mali virus, što se nadvio nad posljednje školske dane, što je utišao posljednje školsko zvono i trubače na ulicama. Možda ste sad naučili i najbitniju lekciju, da našu sreću ne kujemo samo mi. Na putu će uvijek biti iznenađenja. Nastavu završavate onlajn. Otišli ste mnogo unaprijed. Oni poslije vas ići će koji korak nazad. Vi ste pobjednici u ovoj borbi protiv virusa. Čestitam vam.
Sjećam se svog profesora, kako je jednom rekao da su najveće ljubavi neostvarene ljubavi. Zato će i vaše matursko veče biti najveće i najsvečanije. Pamtićete ga i pamtićemo ga, onako kako smo ga dugo maštali, a nikad do kraja izmaštali. Bila bi to kratka noć da se oprostimo i kažemo jedni drugima sve što bismo htjeli.
Biti dio vaših radosti, bilo je zadovoljstvo. Školski, sportski i drugi uspjesi, vozački ispiti i nezaboravni 18. rođendani. Svojim punoljetstvom i ispitom zrelosti ulazite u svijet odraslih. Dobro došli! Sada za svoje postupke odgovarate samo vi. Zato pazite. Svojim ponašanjem i djelima ne predstavljate samo sebe, nego i svoju porodicu, svoje naselje, svoju zemlju, narod i tradiciju. Ne dozvolite da ostavljate nedostojne i pogrešne utiske.
Nije znanje samo škola. Škola je samo kratak put, a učiti trebamo uvijek. Čitajte dobre knjige. Nigdje nećete bolje upoznati ljude i njihove karaktere nego u knjigama, a to će vam mnogo pomoći u životu. Gledajte dobre filmove. Imajte hobije, a pametne telefone koristite pametno. Putujte. Na putovanjima ćete mnogo upoznati sebe, jer ćete morati pričati drugima o sebi, svojoj kulturi i tradiciji. Tek tad ćete vidjeti koliko poznajete svoje. Putujući, rušićete predrasude i širiti svoje vidike.
Ne stidite se svog znanja niti svojih emocija, jer to je ono što čovjeka krasi. Njegujte čojstvo u sebi i ljepotu svog bića. Nije teško ići životom, ako ga dobro isplanirate. Dan traje 24 sata. Radite osam sati, spavajte osam sati, a osam sati posvetite sebi. I tako svakog dana.
Kada sebi i svojim potomcima priuštite ono što vama vaši roditelji nisu mogli, znaćete da ste uspjeli. Ne plašite se svojih koraka, jer kako ćete uspjeti ako ne pokušate. Vaše poraze gledajte kao korake u odrastanju i sazrijevanju a ne kao greške. I ne sekirajte se mnogo, jer ne vrijedi. Od toga samo rastu bore, a to nije lijepo.
Raditi sa mladima je velika privilegija. Sa mladima smo i mi mladi, jer i mi stanemo na vaš prozor i gledamo sa vama u budućnost, jer vaši planovi i priče uvijek počinju sa „Ja ću…“ Kad ste mladi puni ste planova, želja i snova. Još nema mjesta brigama, ne vidite ih, još ste zdravi i puni ljubavi. Svemir je vaš i nema mu granice. I stvarno je nema. Samo naprijed. Želje i snove može uništiti samo strah. Budite jaki.
Zato bih vam za kraj poželio samo mladost. Dugu mladost. Čuvajte je i ostanite mladi. Neće uvijek biti lako, ali učinite da bar bude zabavno.
Banja Luka, 21.05.2020.
Vaš razrednik i prijatelj
Feđa Kazlagić
